Uncategorized

Dizajn kao retorika

21. vijek nam donosi nove, digitalne forme dizajna, monitori postaju važan faktor čovjekove svakodnevnice, vizualno daje snagu, komplementira ili u potpunosti mjenja tekstualno.

“Računarski preokret” nam je donio neki novi vid kulturne dimenzije, pa  tako postajemo više naviknuti i zavisni računarskom vizualizacijom, monitore gledamo i pouzdano i sa sigurnošću ih  upotrebljavamo, smatra Berry.

Dobar primjer na ovu temu je vrsta računarskog žurnalizma koji bi vizualizirao veliku količinu podataka koje proizvode državne birokratije. Stickney (2008) to naziva “charticles” – novinarske artikle koji kombiniraju tekstove, slike, video, i interaktivne računarske aplikacije, a Beckett (2008) takvu formu naziva umreženi žurnalizam koji postaje ne-linearni i multi-dimenzionalni proces.

Burdick sa kolegama prezentira digitalni dizajn kao koncepte kroz mnogobrojne oblike u kojima su mediji  postavljeni na različitim nivoima, koji struktuira informacije, te artikuliše navigacijske strategije, pa radi toga je briga o dizajnu argumenata temeljna osobina istraživanja digitalne humanistike. Projekte DH-e obično sačinjavaju komunikacijske, grafičke i vizualne dizajnere koji se bave simboličkom reprezentacijom teksta, grafičkom ekspresijom koncepata, kao i pitanjima stila i identiteta. Interface dizajneri imaju fokus na interface, ponašanje, i digitalne sisteme, i medija dizajneri koji kombinuju komunikaciju i interakciju. Oni i unose vještine kritične za dizajn operacija koje strukturiraju način na koji ideje dolaze u život, vizualno interpretiraju, otkrivaju obrasce i dekonstruišu.

Dizajn je u dijalogu sa istraživanjem jednostavno tehnika, ali kada se koristi da se postavi i oblikuje pitanje o znanju, on postaje intelektualna metoda. Veoma je bitno angažovati digitalnu humanistiku sa dizajnom kao intelektualnom metodom, DH je aktivnost bazirana na produkciji u kome se teoretska pitanja testiraju kroz dizajn.

Praktičar digitalne humanistike mora biti u stanju pročitati i vrjednovati to što dizajn nudi, te da biti sposoban graditi zajednički riječnik i uzajamno poštovanje koje može doprijeniti uspješnoj kolaboraciji. Općenito, razumijevanje retorike dizajna, njegova snaga ubjedljivosti i centralna uloga pri oblikovanju argumenata ima ogromnu važnosti za digitalni rad svih disciplina.

Retorika je humanistička vještina, koja se u 21 stoljeću okreće ka digitalnom kontekstu, a praktičari digitane humanistike trebaju puno toga naučiti od komunikacijskog i medijskog dizajna o tome kako povezati i integrirati riječi i slike, graditi hijerarhije čitanja, upotrijebiti obrasce najefektnijim načinom, kao i kreirati navigacijske sisteme koji bi stvorili logičnu interakciju.

Štampana knjiga je po sebi jako kompleksan sistem argumentiranja, iako je bilo mnogo eksperimenata sa štampanim materijalom kako bi se postigla veća interaktivnost knjige i čitalaca. Savremeni distribuirani digitalni sistemi omogućuju  kombinaciju uživo protoka podataka i interaktivni sistemi u kojima se input realnog vremena može prikazati na mapi, ili 3-D monitoru, animiran na način da se koriste digitalni vizualni efekti. Dizajn takvih dinamičnih aspekata nije tek jednostavno riješenje interface problema, nego je otjelotvorenje argumenta i metodologije.

Uticaj dizajna na humanistiku, može učiniti da polje digitalne humanistike stavi mogućnosti istraživanja, pisanja, snimanja, editovanja, programiranja, modeliranja, dizajnirana, itd, a sve prethodno navedeno otvara mogućnosti specijalizacije i kolaboracije.

Burdick i kolege (2012) govore da dizajn postaje novi temelj konceptualizacije i proizvodnje znanja, jer njegove metode informišu sve aspekte humanističke prakse kao što je nekad retorika služila kao vezivo i kao kompoziciona tehnika humanističkih disciplina. Savremena elokvencija, snaga, i ubjedljivost spajaju tradicionalnu verbalnu vještinu sa praksom, a multimedija pismenošću oblikovanu sa poznavanjem principa dizajna. Produkcija znanja i njegovo dizajniranje  su postali pomiješani u tolikoj mjeri da sve više praktičara digitalne humanistike  kolaborira sa dizajnerima. Digitalni projekti zahtijevaju timove, a ne individualce, u svakoj fazi projekta i fazi implementacije.  Dizajn znači oblikovanje i davanje forme znanju, njegovo polje čini struktura argumenta, pa možemo reći da je dizajn retorika digitalne humanistike- Burdick i kolege.

 

REFERENCE:

Berry, D. M. (2011). The Computational Turn: Thinking about the Digital Humanities. Culture Machine, 12, 1-22.

Stickney, D. (2006). Charticle Fever. American Journalism Review, 9-10, http://www.ajr.org/Article.asp?id=4608.

Burdick, A., Drucker, J., Lunenfeld, P., Presner, T., & Schnapp, J. (2012), Digital Humanities, Cambridge, MA: MIT Press.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s