CULTUROLOGY, AUTHORS · Uncategorized

Autorstvo i kultura otvorenih izvora

U početku ću navesti citat Johna Updike: “Štampana, uvezana i plaćena knjiga je bila – i još je uvijek, u ovom momentu – uzbudljivija, zahtjevnija i za njene proizvođače i njene potrošače. Ona je mijesto susreta, u tišini, između dva uma koji jedan drugog prate u stope”.

Gore spomenuti citat je Cohen citirao, naglašavajući nepisani ugovor između autora i čitaoca. Za njega  su akademska djela reinventirana po mnogo čemu: kao tematski portali, interaktivne mape, duboke tekstualne baze podataka, nove vrste štampe, kolekcije primarnih izvora, pa čak i softveri. Večina tih projekata se trudi proizvesti magiju “tradicionalnog ugovora s knjigom”, čak i kada eksperimentišu sa novim formama.

Digitalna humanistika ističe rekursivne načine kojim su značenje i interpretacija povezani sa materijalnošću, medijima i ugrađenom navigacijom, upravo radi toga, Burdick i njegove kolege smatraju da je autorstvo dizajn, a dizajn je autorstvo i da autorstvo više nije rad usamljenog genija.

Tradicionalnom humanistkom su autori tipično predavali rukopis izdavaču koji je radio dizajn, lektorisanje, i na kraju štampanje djela(knjige). S druge strane, autorstvo u projektima Vectora, (multimodalnog i multimedijalnog žurnala), u kojem svaki članak tj. projekat  ispituje kompleksne međusobne veze forme i sadržaja, stavljajući akcent na iskustvene dimenzije autorstva kroz medijske platforme. Istraživači sa dizajnerima i programerima izgrađuju interface, (šeme baze podataka), te navigaciju i sadržaj, zajedno tako, razvijajući argument, uz mogućnost  “peer review-a”. Ovakvi projekti  su podudarni sa laboratorijskim projektima prirodnih nauka ili sistemu autorstva u filmskim ili pozorišnim projektima.

Napravila se distinkcija između dvije ekonomije kako bi se objasnila transformacijua akademskog rada u digitalnoj humanistici. Prva ekonomija industrijske revolucije je oblikovala uspostavu modernih humanističkih disciplina na zapadnjačkim univerzitetima, a druga je globalna ekonomija umreženog informacijskog doba, (ekonomija digitalne humanistike) i ima tendenciju prema obilnosti, decentralizaciji, zajedničkom kreiranju, kreativnom zajedništvu i modelima otvorenih izvora.

Karakteristika prelaza u 21. vijek je prelaz sa kulturne produkcije zatvorenih izvora na produkciju otvorenih izvora, koji postaju meta napada centara moći jer su doveli u pitanje intelektualnu svojinu koja je održavala glavne igrače globalne ekonomije, ali isto tako od strane institucija koje su podržavale oblike ograničenog pristupa kulturi. Burdick i kolege (2012) primjećuju da ima smisla napadati otvorene izvore ako se misli da se znanje i kultura ne može ravnopravno dijeliti, pa stoga apeluju savremene humanističke intelektualce da prihvate kritički odnos prema kulturnom vlasništvu.

“Peer review”, recenzije stručnjaka iz polja istraživanja ili akademske discipline, je standard valorizacije akademskih publikacija. Tradicionalni “peer review” oslanja se na mišljenje malog broja priznatih stručnjaka, i rizikuje proizvodnju konzervativizma, kao i negativan stav prema inovacijama i novim pristupima.

Bitne razlike između zahtijeva evaluacije tradicionalnih tekstualnih radova objavljenih u digitalnim medijima, (akademski žurnali otvorenih izvora i online monografije) i evaluacije radova koji nisu u formi tekstualne argumentacije, (arhivski projekti, multimedijalni radovi). Tekstualni radovi u digitalnim medijima ne zahtjevaju velike promjene, a drugi oblici zahtijevaju nove modele otvorenih recenzija kako zbog svojih medijskih specifičnosti tako i radi toga što nisu izloženi recenziji prije objavljivanja,a i često nemaju mogućnost  stati iza autoriteta izdavača.

Burdick i kolege (2012) tvrde kako su nam potrebna nova normativna pitanja ne samo za radove digitalne humanistike, već i za evaluaciju humanističkih radova uopšte. Pitanja se obično svode na prezentaciju i značenje djela, autore, stvaranje argumenata, čitaoce i njihov pristup citatima…

REFERENCE:

Burdick, A., Drucker, J., Lunenfeld, P., Presner, T., & Schnapp, J. (2012), Digital Humanities, Cambridge, MA: MIT Press.

Cohen, D. J. (2013) The Social Contract of Scholarly Publishing, in Schreibman, S., Siemans, R., & Unsworth, J. (Eds.) A Companion to Digital Humanities. London: Wiley-Blackwell.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s