Uncategorized

Tenzije između digitalnog i humanističkog

Vezano za temu, Svensson tvrdi da smo u velikom  izazovu, jer se to tiće i digitalne humanistike koja se još uvijek definiše.  Dva trenda koja je obilježavaju su: prvi koji se fokusira na građenje digitalnih alatki za humanistička istraživanja i  drugi je fokusiran na korišćenje digitalne tehnologije kao komunikacijske alatke.

S druge strane MC Pherson ih definiše na ovaj način: prvi kao pristup računarske humanistike koji se bavi digitalizacijom i očuvanjem ljudskog svjedočanstva sa pažnjom usmijerenom na građenje alatki i infrastrukture i  drugi kao pristup “blogerske humanistike” s fokusom na korišćenje novih oblika komunikacije u akademskoj zajednici.

Duboki i dugotrajni korjeni su također između ljudskih i tehnoloških aspekata. Ljudi su uvijek imali problema sa prilagođavanjem novijim tehnologijama, i tada su često racionalizirali svoj negativan odnos prema novoj tehnologiji kao atak na njihov identiet ili čak na njihovu egzistenciju.

Ove tenzije (između digitalnog i humanističkog) su prisutne i u definisanju DH kao discipline. Manfred Thaller smatra da digitalna humanistika prakticira humanistička istraživanja u distribuiranom digitalnom radnom okruženju koja podržavaju slijedeće tri stvari:

  • pristup informacijama potrebnim da bi se bavilo istraživackim pitanjem;
  • analizu tih informacija koristeći alatke koje reflektiraju metodološke zahtijeve specifične discipline i istraživačkog problema; i
  • publikovanje informacija dobivenim tim analitičkim procesom.

Thaller također navodi da je od najvećih opasnosti za razvoj discipline fokus na infrastrukturu, gdje može zasjeniti činjenicu da istraživanje vođeno analitičkim metodama i alatkama a ne samo pristupom podacima i komunikacijom rezultata istraživanja.

Insajderi i praktičari digitalne humanistike nisu od velike pomoći na umanjivanju tenzija sa svojim radikalnim, arogantnim stavom prema tradicionalnim humanističkim disciplinama jer je DH nešto drugačije i nespojivo sa humanističkim naukama. Ponekad dolazi do nesporazuma ljudi iz različitih disciplina sa različitim metodologijama i fokusom istraživanja, a ponekad dođe do “unutrašnjih” tenzija između onih koji pripadaju istoj disciplini.

Kirschovo maksimalističko razumijevanje (pristup) prikazuje digitalnu humanistiku kao paradigmatički preokret načinom da  razmišljamo o samoj kulturi, ili čak u  promijeni epoha(npr: izum štampe ili industrijska revolucija).

Mark Sample kaže kako je bit digitalne humanistike u razmjeni znanja a ne u građenju aplikacija. Namjera DH-a nije omogućavanje humanističkim istraživačima postavljati nova pitanja koja im olakšavaju nove digitalne alatke i metodologije, već je namjera pružanja novih načina reprezentacije, razmjene i diskusije znanja jer više nismo na fizičkom ograničenju prepreka štampane knjige i cijenom produkcije.

Dobar primjer možemo uočiti kada neki koliko god uspiješan projekat DH, nažalost, u akademiji će ga cijeniti u vidu  uobičajenih akademskih publikacija, zvuči nerazumno iako je to dio akademskih nepisanih pravila, pa dovodi do  frustracije mnogih koji rade na projektima digitalne humanistike.

Zaključujemo dakle da sve tenzije između digitalne humanistike na jednoj strani, i tradicionalne humanistike i akademske zajednice uopšte, na drugoj strani, kao i unutrašnje tenzije u okviru same DH, nastaju obično radi samih tendencija između digitalnih i humanističkih objekata istraživanja. Jedna strana ima fokus na digitalno i više cijeni pragmatički pristup u kome rad na konkretnim projektima i programiranje imaju veliki značaj; a druga strana humanističkih istraživača ima tendenciju raditi na tradicionalnim akademskim publikacijama i jasnim teorijskim postavkama.

REFERENCE:

Kirsch, A. (2014, May 2). Technology Is Taking Over English Departments: The false promise of the digital humanities. New Republic.

McPherson, T. (2009). Introduction: Media Studies and the Digital Humanities. Cinema Journal, 48(2), 119-123.

Svensson, P. (2010). The Landscape of Digital Humanities. Digital Humanities Quarterly, 4(1).

Svensson, P. (2012). Envisioning the Digital Humanities. Digital Humanities Quarterly, 6(1).

Thaller, M. (2012). Controversies around the Digital Humanities: An Agenda. Historical Social Research, 37(3), 7-23.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s