tehnology, media,

Šta (ni)je digitalna humanistika?

Kako je to nov pojam, te pokušava obuhvatiti širok spektar odnosa između digitalnog (dakle računarstva) i humanističkog, također jako složenog pojma, u zadnjih desetak godina bilo je jako puno pokušaja da se ova disciplina definira kroz akademske artikle i razne blogove. Svaka definicija nosi nešto vrijedno, ali isto tako sa svakom novom definicijom se gubi neki aspekt ovog polja. Najkraće rečeno, digitalna humanistika je oblast istraživanja, učenja, i stvaranja koja se nalazi na raskrsnici između računarstva i humanističkih disciplina. Ona obuhvata ispitivanje, analizu, sintezu i prezentaciju informacija u elektronskom obliku, ali također proučava kako ovi mediji utiču na discipline u kojima se koriste, i šta ove discipline mogu ponuditi našem znanju računarstva.

Metode digitalne humanistike dakle otkrivaju novi horizont za humanističke nauke – paradigmu moćnu koliko bilo koja paradigma nastala u humanističkim naukama u prošlosti – i možda čak moćnija zbog rigoroznosti koju zahtjeva (Schreibman, Siemens & Unsworth, 2008).

Lisa Spiro (2011) postavlja 5 razloga zbog čega trebamo digitalnu humanistiku. Alatke digitalne humanistike:

  • Omogućavaju širok pristup kulturalnim informacijama;
  • Omogućavaju nam da manipuliramo i upravljamo tim podacima, miješamo ih i kombiniramo, možemo rudariti podatke, mapirati ih i modelirat;
  • Transformiraju akademske komunikacije;
  • Unaprjeđuju obrazovanje i učenje;
  • Omogućuju uticaj na javnost.

Digitalna tehnologija omogućava manipulaciju podataka kakva nije bila moguća u prošlosti. Digitalna humanistika podržava “open access publishing” dakle otvoren pristup publikacijama što omogućava širok pristup znanju, promovira akademska djela, i omogućava da informacije budu iznova korištene. Također, ona unaprjeđuje obrazovanje i učenje kroz kolaborativne studentske projekte i intenzivnu komunikaciju preko “web 2.0″ alatki kao što su blog, društvene mreže i društveno označavanje teksta. U takvim okolnostima studenti se transformiraju od studenata prepisivača do studenata autora. Studenti se dakle direktno uvode u akademski rad što ćemo mi naravno činiti u ovom kolegiju.

Naravno, postoje i teškoće i izazovi u bavljenju digitalnom humanistikom kao što su dobijanje i kreiranje podataka, nekomplektnost podataka, intelektualno vlasništvo, postizanje vještina korišćenja digitalnih alatki, itd. Ali je jako važno da prihvatite digitalnu humanistiku kao eksperiment, dakle kao igru. Ta igra može uvijek ispuniti baterije za ono što radite čak i kada ne vidite odmah konkretan rezultat.

Katherine Hayles (2012) smatra da je veličina podataka vjerovatno najvažniji faktor u transformaciji iz tradicionalne u digitalnu humanistiku. Ona rezimira i razlike i polja izazova digitalne humanistike u nekoliko sljedećih tema: veličina podataka, kritička/produktivna teorija, kolaboracija, baze podataka, multimodalno proučavanje, kodiranje, i buduće putanje.

Jedna od največih tenzija izmedju tradicionalnih humanistickih istraživača i digitalnih humanista je kontekst u kome radi digitalna humanistika. U tom kontekstu ljudski um surađuje sa računarskim umom da bi proširio svoj opseg, moć i fleksibilnost. Takva situacija zahtijeva da ljudi i računari nađu zajednički jezik komuniciranja da bi bili jasni jedni drugima.

Sada možemo otprilike rezimirati šta je to digitalna humanistika, a šta nije. Burdick i kolege (2012) tvrde da digitalna humanistika djeluje manje kao ujedinjeno polje istraživanja nego kao mnoštvo konvergentnih praksi koje ispituju jedan novi akademski svijet u kome print nije primarni medij u kome se znanje proizvodi i širi. Zbog toga definiraju digitalnu humanistiku kao nove oblike izučavanja i institucionalnih jedinica za kolaborativno, transdisciplinarno, i računarski angažirano istraživanje, učenje, i izdavaštvo. Dakle, digitalna humanistika je definirana mogućnostima i izazovima koje stvara vezivanje pojma “digitalna” i pojma “humanistika” u novi kolektivni singular (Burdick i kolege, 2012:122)

– Po mom skromnom mišljenju, digitalna humanistika jeste jako značajna i još nedovljno istražena disciplina koja nam itekako može pomoći u njegovanju svoje tradicije, historije i očuvanju nekih zastarjelih činjenica i izvora. Ovoj disciplini možemo pomoći da više dođe do izražaja tako što ćemo mi, kao studenti, biti više uključeni u projekte i istraživanja koja uključuju bavljenje tradicionalnim i objavljivanje istog kroz najnovija tehnološka dostignuća. Ono što je također veoma bitno, jeste informisanje o prednostima digitalne humanistike, kako bi se izbjeglo neznanje i izbjegavanje korištenja iste.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s